Kineski Zid

Kineski zid je najveća građevina na svetu i predstavlja jedno od sedam svetskih čuda. Proteže se od stepa srednje Azije do Žutog mora, glavnom dužinom od 8.851 km, visinom od 10-16 m, širinom od 8 m, predstavlja najduži zid na svetu, i najveći odbrambeni objekat.

Kineski zid nije samo najduža građevina na svetu, već i simbol istrajnosti, inženjerskog genija i burne istorije jedne od najstarijih civilizacija. Kao jedno od sedam svetskih čuda novog sveta, on i danas privlači milione posetilaca i ostaje predmet intenzivnih arheoloških istraživanja.

Dimenzije i razmere bez premca

Iako se često naziva jedinstvenim zidom, on je zapravo složen sistem utvrđenja, odbrambenih zidova, kula i osmatračnica. Prema zvaničnim podacima kineske Državne uprave za kulturno nasleđe, ukupna dužina svih sekcija iznosi 21.196 kilometara.

Glavni deo zida koji je najočuvaniji (iz perioda dinastije Ming) proteže se na oko 8.850 kilometara. Prosečna visina zida je između 6 i 9 metara, dok je širina dovoljna da pet konjanika jaše uporedo.

Istorija duga dva milenijuma

Izgradnja zida nije bila jedan projekat, već proces koji je trajao više od 2.000 godina:

  1. Rani period (7. vek p.n.e.): Prvi zidovi podignuti su kao zaštita između zaraćenih kineskih država.
  2. Dinastija Ćin (221–206 p.n.e.): Prvi car Kine, Ćin Ši Huang, ujedinio je državu i povezao postojeće zidove kako bi stvorio jedinstvenu barijeru protiv nomadskih plemena sa severa (Hjongnu).
  3. Dinastija Han (206 p.n.e. – 220 n.e.): Zid je proširen na zapad kako bi se zaštitila trgovina na Putu svile.
  4. Dinastija Ming (1368–1644): Većina onoga što danas vidimo izgrađena je u ovom periodu koristeći ciglu i kamen umesto nabijene zemlje.

Inženjerska čuda i materijali

Izgradnja zida u ekstremnim uslovima — preko strmih planina, kroz pustinje i močvare — zahtevala je neverovatnu snalažljivost.

  • Lepljivi pirinač: Jedna od najzanimljivijih istorijskih činjenica je korišćenje kaše od lepljivog pirinča u malteru, što je dalo strukturi neverovatnu čvrstinu i otpornost na zemljotrese.
  • Sistem signalizacije: Kule stražare nisu služile samo za smeštaj vojnika, već i za prenos poruka dimnim signalima danju i vatrom noću, čime su se vesti o napadu mogle preneti preko cele zemlje neverovatnom brzinom.

Mitovi i zablude

Najčešći mit o Kineskom zidu je da se on može videti golim okom iz svemira. NASA je potvrdila da je zid, zbog svoje boje koja se stapa sa okolinom i relativno male širine, gotovo nemoguće videti bez optičkih pomagala iz niske Zemljine orbite, a potpuno nemoguće sa Meseca.

Kineski zid danas

Danas, Kina ulaže ogromna sredstva u očuvanje “divljih” delova zida koji propadaju usled erozije i ljudske aktivnosti. Turističke destinacije poput Badalinga i Mutijanua su digitalizovane, a posetioci mogu rezervisati karte putem zvaničnih platformi kao što je Visit Beijing.

Zid više nema vojnu namenu, ali stoji kao podsetnik na ljudsku sposobnost da oblikuje pejzaž u svrhu zaštite svoje kulture i identiteta. On je “zmaj od kamena” koji povezuje prošlost i budućnost Kine.